Category: Blog

Gdje su nestali studenti? Imamo li razloga za brigu?

Gdje su nestali studenti? Imamo li razloga za brigu?

Manjak studenata na Univerzitetu u Banjoj Luci zabrinuo je sve dekane na skoro svim fakultetima u gradu na Vrbasu. Objava drugog upisnog roka, manjak prijavljenih studenata, rezultiralo je enormnom ovogodišnjom nepopunjenošću kapaciteta. 

Iako je ove godine Vlada Republike Srpske donijela odluku da se na banjalučki univerzitet upiše 557 studenata manje nego prošle godine, i nakon drugog upisnog roka ostaće još oko 1.300 mjesta slobodno, što implicira da će Univerzitet ove školske godine ostati poluprazan.

Uprkos gore navedenoj činjenici, ubrzo stiže signifikantna vijest da će od nove akademske godine Univerziteti u Banjaluci i Istočnom Sarajevu zaposliti 81 novog asistenta, za što je Vlada i Narodna skupština Republike Srpske izdvojila 300.000 KM za preostalu godinu, a za nadolazeću 2019. godinu oko  2,2 miliona KM.

Sve ovo zvuči kao vrlo ozbiljna visokoškolska politika i investiranje u visoko obrazovanje. No, gdje li su studenti i da li je navedeni potez opravdan ili je navedena vijest pozadina nečega sasvim drugog?

 

Manjak studenata – rezultat faktora

Nesporna je činjenica da jedan od faktora koji je rezultirao manjkom studenata jeste neusklađenost sa tržištem rada, jer nije vidljio (u dovoljnoj mjeri) pokretanje studijskih programa i unaprjeđenje postojećih (nepostojanje u dovoljnoj mjeri prakse).

Drugi faktor je demografski pad. Migracije i pad nataliteta iz godine u godine uzimaju danak te se očituje kroz broj upisanih đaka u prve razrede, kojih je čak po prvi put ove godine ispod 10.000. Dâ se primjetiti da se smanjuje broj učenika i u višim razredima – no u Vladi RS i dalje ne pale alarm!

Treći faktor je nelojalna konkurencija jednog dijela privatnih fakulteta. Kako ističu naši sagovornici na pojedinim privatnim visokoškolskim ustanovama nisu jasno naznačeni početak i kraj upisnih rokova, postojanje kriterija, a posebno je zanimljiv stepen prolaznosti koji je nerijetko 100 posto.

Četvrti faktor je neredovno sprovođenje nastave, od strane angažovanja profesora iz nama susjednih država, koji predavanja izvode urijetko (često jednom do dva puta u semestru). Iako je sve fakultete obišla vijest da prednost u zapošljavanju imaju naši kadrovi, nad gostujućim profesorima, i dalje je ta vijest ostala samo informativna  – neprimjenjiva za katedrom. Da li je to kvalitet nastave koju očekuje svaki student, da li je moguće da sporadično gostujući profesori i profesori koji izvode nastavu iznad normativa budu potpuno posvećeni studentu, sposobni za rad i praksu, tačnije da budu u cjelosti dostupni studentu u davanju znanja?

Posljednji i veoma značajan faktor jeste „upis na fakultet – karta za Evropu“. Iako je poznat broj novoupisanih studenata na Univerzitetu u Banjoj Luci, sama činjenica da je neko ispunio uslove za upis ne znači i da će ostati kao student. Jasno je da je upisnica na fakultet najlakša ulaznica mladoj osobi za velika tržišta, što mogu pronaći jedino izvan granica Bosne i Hercegovine, što dovodi do negativnog ishoda za samu državu.

No, da se vratimo…Iako izloženi faktori predstavljaju moguće razloge manjka upisanih studenata na fakultetima, glasno postavljamo pitanje u čemu je opravdanost zapošljavanja  ovoliko velikog broja asistenata, ne sporadično, već grupno, u klasteru? Gdje se izgubilo sistematsko zapošljavanje?

Javnost treba da bude upućena da Univerziteti u Banjoj Luci i Istočnom Sarajevu nisu ostali bez asistenata „preko noći“, već su prethodni asistenti, unazad deset godina postali profesori (ili docenti). Doduše neznatan broj. S druge strane dosta vjerodostojnija slika funkcionisanja univerziteta jeste nepostojanje smjene generacije, koja sama po sebi ne mora biti ni pozitivna, ni negativna, ali je neophodna zbog prirodnog procesa – iskusni i zaslužni odlaze, „nove nade“ dolaze.  Što rezultira da se svi zapitamo da li će navedeni univerziteti biti podmlađeni tako što će se broj zaposlenih jednostavno povećati za 81  mladog akademskog čovjeka?

Takođe, obezbijeđen je budžet do kraja 2018. godine, no da li će obećani budžet za 2019. godinu biti  ostvariv? Mladi asistenti, među kojima sigurno ima i veliki broj znalaca i talenata biće primljen na četiri godine uz finansiranje koje je osigurano samo za pola godine (možda za narednu 2019. godinu). Šta se dešava nakon tih pola godine (jedne godine) ne zna se, ali jasno je da  ih neko mora plaćati?

Pred ovim ljudima je i naredni izazov  da bi ostali na fakultetu a to je doktorski studij koji moraju sami platiti, a njegova cijena je oko 10.000 -15.000 KM, pa će se vrlo brzo desiti da će ti mladi ljudi koji su nagrađeni poslom na univerzitetu, kasirati tom univerzitetu oko 1 milion maraka.

Da li je to podsticaj države, strategija da mladi ne odlaze  – zaposliti aistente? I dalje, odgovor je ne! Dok taj mladi čovjek, najbolji student, pokušava organizovati svoj život dostojan akademskog čovjeka uz platu asistenta, sa željom da kupi auto, podigne kredit za stan, formira porodicu i dodatno se zadužiti za tih 10.000-15.000 KM, za to vrijeme prosječan iženjer mašinstva, elektrotehnike, ljekar, stomatolog, umjetnik, neće dobiti ovakvu pomoć države te će se opredijeliti za učenje njemačkog jezika koji mu omogućava ravnopravan pristup njemačkom tržištu rada sa minimalnim platama od 2.400 eura pa naviše, uz sve ugodnosti života koje sa sobom nosi jedno razvijeno društvo.

Kao što se iz do sada rečenog moglo zaključiti, jasno je da ne postoji  razvojna strategija. Jer da postoji, pročitali bismo koji se rezultati očekuju od ovog zapošljavanja, koji će rezultati biti za četiri godine. Šta bi mogao biti ovaj potez Vlade kojeg ne prati analiza efekata. Samo izborno obećanje?

I opet se vraćamo na početak priče… Gdje su nestali studenti?  Imamo li razloga za brigu?

 

 

                                                                                                    Savjet za obrazovanje „Pokreta Bolje“

Kružni tok (kružna raskrsnica)

Kružni tok (kružna raskrsnica)

Većina vozača na prostoru grada Banje Luke ima nedoumice kako se kretati unutar kružnih raskrsnica kojih je sve više u gradu na Vrbasu. Naime, vozači uglavnom razumiju  pravila koja važe na kružnim tokovima sa jednom trakom na ulivnom grlu i jednom trakom u zoni kruženja, a problemi nastaju u kružnim raskrsnicama koje imaju dvije ili više saobraćajnih traka. Akcenat je stavljen na grad Banja Luku, jer ima ovakve tri raskrsnice (Rosulje, Lauš, Rebrovac).

Slika 1. Elementi kružne raskrsnice

Savjet za saobraćaj pokreta „Bolje“ svjestan ovog problema odlučio je da pomogne stanovništvu, razjasni postojeća pravila, zatim ukaže nadležnim organima na  greške koje su načinjene pri projektovanju i izgradnji kružnih raskrsnica, te predstavi novine u ovoj oblasti. Ovu oblast uređuje Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja (ZOBS) na putevima Bosne i Hercegovine (članovi: 36,48,49), te ćemo se u daljem tekstu na njega pozivati. ZOBS ne daje posebnu pravnu regulativu za kretanje u kružnom toku, te je potrebno pravilno tumačiti propise koji se odnose na ostatak putne infrastrukture i ponašati se u skladu sa njima.

 

Da bismo razjasnili nejasnoće, navešćemo nekoliko stavki:

Slika 2.

1. Na ulazu u kružni tok se nalazi znak koji nas obavještava da se saobraćaj u raskrsnici odvija kružno (slika 2), u smijeru suprotnom od smjera kazaljke na satu, te smo dužni da se tako krećemo.

 

Slika 3.

2. Onaj ko je u kružnom toku ima prednost u odnosu na one koji se u njega uključuju jer je to definisano znakom (slika 3). U slučaju da ne postoji ovaj znak, važi pravilo desne strane i vozilo koje ulazi u kružni tok ima pravo prvenstva (ovo je izuzetno rijedak slučaj).

Slika 4.

3. U slučaju da prilaz kružnom toku ima više saobraćajnih traka vozila treba da se kreću na način koji je određen strelicama koje se nalaze na kolovozu (slika 4) i  znakom za prestrojavanje (vertikalna signalizacija) koji  se nalazi na ulazu u raskrsnicu (slika 5). Poštujući ove znakove trebalo bi da se

Slika 5.

vozila iz spoljnje trake na ulivnom grlu isključuju na prvom i drugom, a iz unutrašnje, na trećem i četvtom isključenju.
Treba napomenuti da, u najčešćoj varijanti kružnog toka sa dvije saobraćajne trake na ulivnim grlima i u kružnom dijelu (praćene znacima sa slike 4 i 5), nije zabranjeno da se vozilo iz spoljnje trake na ulaivnom grlu isključi na trećem ili četrvtom isključenju, te o tome treba posebno voditi računa (raskrsnica na slici 6).

Slika 6.

Strelice na kolovozu i na znaku za prestrojavanje su promjenljive i njima se može zabraniti da se vozila iz spoljnje trake na ulivnom grlu isključuju na prvom isključenju (razlog može biti postojanje bajpasa) (slika 7 i 8)  ili vozilima iz unutrašnje trake ulivnog grla dozvoliti da se isključe na svim isključenjima, a vozilima iz spoljnje trake ulivnog grla dozvoli izlaz samo na prvom isključenju (slika 9). Takođe raskrsnica može biti bez strelica i u tom slučaju voz ila iz obe ulivne trake mogu nastaviti kretanje ka bilo kom isključenju.    

4. Vozilo smije da promijeni saobraćajnu traku samo pod uslovom da ne ugrožava kretanje vozila koji se već nalaze u toj traci, te uz to da poštuje pravilo desne strane.

Dakle, ako horizontalnom i/ili vertikalnom signalizacijom nije drugačije definisano vozilo u spoljnjem prstenu ima prvenstvo prolaza, pa vozilo koje se nalazi u unutrašnjem prstenu nema pravo da isiječe putanju  vozila u spoljnjem prstenu kako bi se isključio iz kružnog toka.

5. Vozilo se iz unutrašnjeg prstena mora prvo prestrojiti a tek nakon toga isključiti u prvu desnu traku na isključenju (slika 10).

Slika 10.

6. Zaustavljanje u kružnom toku nije poželjno, ali nije u suprotnosti sa zakonom, ista je situacija i sa pravljenjem novog kruga unutar kružnog toka. Iz ovoga se može zaključiti da vozač u zavisnosti od situacije u kojoj se nalazi treba tražiti optimalno rješenje.

Nedostaci i preporuke

1. Kružni tokovi su infrastrukturni objekti koji smanjuju vrijeme čekanja na raskrsnicama i doprinose bezbjednosti saobraćaja, međutim imaju svoja ogranićenja koja se ogledaju u manjem kapacitetu u odnosu na semaforisane raskrsnice.

Takođe kružne raskrsnice nije preporučljivo postavljati između dvije semaforisane raskrsnice (loš primjer je kružni tok u Rosuljama) jer na taj način otežavamo funkcionisanje semaforisanih raskrsnica  (onemogućavamo projektovanje i funkcionisanje ,,zelenog talasa“).

2. Imajući u vidu da zakon nalaže da vozilo mora da se isključi krajnjom desnom trakom postojanje druge trake na isključenju (slika 11) stvara konfuziju i dovodi vozače do toga da nemaju povjerenja u sistem, a što dovodi do povećanja rizika za nastanak saobraćajne nezgode.

Slika 11.

3. Izgradnja ,,bajpasa“ je izuzetno korisno rješenje, ali se gradi samo kada se na osnovu detaljne analize dođe do zaključka da je koristan. U slučaju da se ustanovi da je izgradnja istoga potrebna za ulijevanje saobraćaja sa bajpasa, potrebno je obezbijediti traku za ubrzavanje kako ne bi dolazilo do konfliktnih situacija u pomenutoj zoni (slike 12,13 i 14).

4. Kružni tokovi sa dvije trake (na ulazu i u kružnom dijelu) o kojima smo do sada pisali imaju nedostatke, na njima se dešava veliki broj saobraćajnih nezgoda (sa malom materijalnom štetom), a pravna regulativa u našoj zemlji kao i u nekim evropskim zemljama nije jasno definisala ovu oblast (ima dosta prostora za različita tumačenja pravnih normi). Zbog svega navedenog sve češće se u literaturi i na evropskim putevima mogu pronaći modifikovani kružni tokovi na kojima se fizički usmjerava i ograničava saobraćajni tok. Ove raskrsnice se nazivaju ,,Turbo“ kružne raskrsnice (slika 15), te je preporuka Savjeta za saobraćaj pokreta „Bolje“ da se ovakve raskrsnice grade i na našim putevima.

Slika 15.
DUG REPUBLIKE SRPSKE OD 40% BDP-a: NEREALNO OČEKIVANJE

DUG REPUBLIKE SRPSKE OD 40% BDP-a: NEREALNO OČEKIVANJE

Prema najavama zvaničnika Republika Srpska bi uskoro mogla da snizi dug sa trenutih oko 50% na ciljnih 40% BDP – a. Malo detaljnijom analizom se vrlo lako zaključuje je ovo potpuno nerealno očekivanje.

Naime, Ministarstvo finansija je nedavno objavilo da ukupan dug Republike Srpske iznosi 49,49% bruto domaćeg proizvoda, na dan 31.12.2017. Godinu dana ranije dug je, prema izvještaju Ministarstva finansija iznosio 57,09%. Pod naletom optimizma zvaničnici su najavili da će dug uskoro biti na nivou 40% BDP – a. Razmatrajući kako je došlo do smanjenja javnog duga sa 5.439 na 4.968 miliona KM, uočavamo da previše razloga za optimizam nema. S obzirom na to da inostrani dug Republike Srpske zavisi od kursa dolara i da je kurs dolara bio vrlo nizak 31.12.2017. (iznosio 1,63) i na najnižem nivou od 2014. godine, došlo je do smanjenja duga. Smanjenje duga uzrokovano promjenom kursa dolara iznosi skoro trećinu ukupnog smanjenja. Navedeni kurs je ispod ravnotežnog kursa, tako da je u budućnosti realno očekivati samo rast kursa dolara i po tom osnovu rast vanjskog duga.

Da bi se dug smanjio na najavljenih 40%, BDP bi morao da raste optimističnih 5% i da se u godini dana izvrši otplata duga od oko 750 miliona KM, a da se država ne zaduži niti jednu konvertibilnu marku. Svjedoci smo suprotnog – novog zaduživanja.

Zaduživanje na međunarodnom tržištu: Razlog za sreću ili tugu?

Ministarstvo finansija je nedavno sa ushićenjem saopštilo da se zadužilo na međunarodnom tržištu u iznosu od oko 330 miliona KM po kamatnoj stopi od 4,75%, sa rokom od 5 godina.

Međutim, vrlo jednostavnim pregledom ponuda poslovnih banaka može se uočiti da banke odobravaju kredite stanovništvu po fiksnoj kamatnoj stopi od 3,5% na rok do 10 godina. Dakle, isplatilo bi se građanima da pozajmljuju od banaka i kreditiraju državu i na taj način zarade solidna sredstva.

Zar država nije siguran korisnik kredita?

Država se smatra najsigurnijim korisnikom kredita i zbog toga dobija sredstva po najnižoj kamatnoj stopi. Domaće banke su se, po njihovim kriterijumima, već previše sredstava pozajmili državi, te više nisu spremne da daju kredite državi. Ovo predstavlja ključni razlog zašto je Ministarstvo finansija izašlo na međunarodno tržište. Ministarstvo finansija je očekivalo da će pribaviti 200 miliona evra na međunarodnom tržištu, ali su uspjeli naći kreditore za 168 miliona KM, po stopi koja je dvostruko veća od prosječne kamatne stope na postojeći dug.

POVEĆANJE PLATA OD 50 KM: PREDIZBORNI MARKETING ILI NADREALNA MATEMATIKA?

POVEĆANJE PLATA OD 50 KM: PREDIZBORNI MARKETING ILI NADREALNA MATEMATIKA?

Pokret građana Bolje je opredijeljen za rasterećenje privrede, kako bi se smanjila nezaposlenost, s obzirom da smo u 2017. godini bili peti po nezaposlenosti u svijetu, prema podacima Svjetske banke. Smanjenje fiskalnog opterećenja rada je trebalo uraditi mnogo ranije, Vlada RS je još 2015. godine najavljivala ovakve mjere, ali ih nije realizovala.

Vlada Republike Srspske je ovih dana najavila mjeru povećanja neoporezivog dijela dohotka sa 200 KM na 500 KM, što će biti preusmjereno na povećanje plata zaposlenih. Takođe, Vlada je najavila da će, na ovaj način, plata od 400 KM biti povećana na 450 KM tj. povećana za 12,5%, a da će plata od 500 KM biti povećana za oko 9%. Međutim, analizirajući ovu najavu prvo uočavamo da nema smisla analizirati iznos od 400 KM, kada je odlukom Vlade propisana najniža plata od 410 KM. Drugo, uvećavanjem neoporezivog dijela dohotka za 300 KM, minimalna plata od 410 KM se može povećati za svega 23,33 KM ili oko 6%. Plata od 500 KM može biti povećana za svega 30 KM ili 6%. Realno moguće povećanje minimalne plate je 23,33 KM, dok je najavljeno povećanje 50 KM. Na osnovu toga s pravom stičemo utisak da je ova pozitivna, zakašnjela mjera samo predizborni marketing ili je provodiva samo nadrealnom matematikom.

Dakle, najavljeno povećanje plata je sprovodivo samo ako poslodavci izdvoje dodatni novac.

Postavlja se pitanje na koji način država može obezbjediti da novac koji ostaje privredi usljed uvećanja neoporezivog dijela bude usmjeren na povećanje plata? Odgovor je jednostavan – Vlada može da se dogovori sa poslodavcima da ta sredstva usmjere na povećanje plata, ali ne i da zakonski definiše da poslodavci moraju da neto plate zaposlenih povećaju za 23,33 – 30 KM.

Na kraju je potrebno istaći da je ovu mjeru bilo potrebno najaviti još prije više od godinu dana, te se ona trebala početi primjenjivati od 1. januara ove godine. Donošenjem izmjena poreza (doprinosa i akciza) u vrlo kratkim rokovima, kao i u sredini poslovne godine, poslovni planovi privrednih subjekata postaju nerealni. Zato je važno da ovakve mjere budu najavljene godinu dana ranije i da se primjenjuju od početka poslovne godine, jer se samo na taj način analiziranje poslovanja, planiranje i poslovno odlučivanje može vršiti efikasno!

Obračune koji pokazuju da nije moguće ostvariti povećanje plata radnika za 50 KM, samo uz povećanje neoporezivog dijela dohotka za 300 KM možete pogledati ovdje.

Primjeri obračuna plata u slučaju povećanja neoporezivog dijela dohotka za 300 KM

Primjeri obračuna plata u slučaju povećanja neoporezivog dijela dohotka za 300 KM

Preusmjeravanje sredstava ostalih u privredi na povećanje plata zaposlenih značilo bi da će do povećanja plata doći bez povećavanja ukupnih troškova poslodavca, tj. bez povećanja (promjene) bruto plate.

Da bismo pokazali da pomenutim povećanjem neoporezivog dijela dohotka ne može doći do povećanja plata za 50 KM, pokazaćemo da se bruto plata mora povećati kako bi se neto plata povećala za 50 KM (uz povećanje neoporezivog dijela).

Bruto plata se računa po sljedećoj formuli:

Primjer neto plate od 500 KM:

Ovdje se jasno vidi da se mora povećati bruto plata da bi se obezbijedilo da se neto plata poveća za 50 KM. Ako uvrstimo povećanje neto plate za 30 KM, bruto plata ostaje nepromjenjena.

Primjer neto plate od 410 KM:

Ovdje treba imati na umu da neoporezivi dio dohotka može biti najviše koliko iznosi neto plata, tako da je taj iznos u slučaju povećanja neto plate za 50 KM jednak 460 KM.

Ovdje se jasno vidi da se mora povećati bruto plata da bi se obezbijedilo da se neto plata poveća za 50 KM. Ako uvrstimo povećanje neto plate za 23,33 KM, bruto plata ostaje nepromjenjena.